Zaštita privatnosti: Visinfo.org koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Nastavkom korištenja naših internetskih stranica, slažete se s njihovim korištenjem.
Grad Vis smješten je na sjeveroistočnom dijelu otoka Visa u dnu duboko uvučene i dobro zaštićene uvale. Razvio se iz nekadašnjih naselja Kut i Luka, koja su se gradnjom crkve Gospe od Spilica u 16.st. spojila u jednu cjelinu.
Gradu gravitiraju sela istočnog dijela otoka: Zenka, Milna, Bargujac, Podstražje, Podselje, Plisko Polje i Marine Zemlje.
Od drugog je svjetskog rata čitav otok bio vojna zona. Demilitarizacijom otoka, početkom Domovinskog rata, turizam na Visu počeo se značajnije razvijati. Dakle, tek su prije dvadesetak godina grad i otok otvoreni za posjet strancima. Ostaci vojnih objekata u sjeverozapadnom i sjeveroistočnom dijelu viške uvale svjedoče o boravku jugoslavenske vojske.
Tijekom posljednjih stotinu godinu emigrirao je značajan dio stanovništva u potrazi za boljim životnim uvjetima. Tako danas u gradu Visu živi samo oko 2000 ljudi, a na čitavom otoku tek oko 3500 stanovnika.
Brojni posjetitelji, među kojima se posebno ističu nautičari, sve češće pohode Vis. Promjene u načinu života vidljive su na svakom koraku, a u isto vrijeme Vis je zadržao stari, neodoljivi mediteranski šarm i život bez stresa i gužve.
Gradine i kamene gomile svjedoče o tisućljetnoj naseljenosti otoka Visa, a ostaci teatra uzidani u temelje franjevačkog samostana na poluotočiću Prirovu, antičke terme ili helenističko groblje, potvrđuju da je grad Vis jedno od najstarijih urbanih središta u Hrvatskoj.
Sam grad Vis, antičku Issu, osnovao je sirakuški tiranin Dionizije Stariji oko 397. godine pr. Kr. kao uporište grčkom naseljavanju Jadrana. Dionizijevo naselje nalazilo se na dijelu grada koji se danas naziva Gradina te na poluotoku Prirovu.
Vis je u helenističko doba bio toliko moćan da je osnivao i svoje vlastite kolonije na mjestima današnjih gradova Trogira, Stobreča i Lumbarde na Korčuli. O razvijenosti grada govore i brojni arheološki ostaci. U arheološkoj zbirci viškoga muzeja koja se nalazi u austrijskoj utvrdi Batarija moze se vidjeti najljepši primjer antičke umjetnosti na Visu - brončana glava božice Artemide.
Uz nju tu se ističu i druge vrijedne antičke umjetnine kao što su glave muškaraca i žena, keramičke vaze raznih oblika, posuđe; posebice jedinstvena zbirka amfora izvađenih iz mora u neposrednoj blizini grada. Poseban arheološki značaj imaju helenističke nadgrobne stele nađene na gradskom predjelu Mrtvilu, uz zapadnu stranu današnjih sportskih terena.
Prirodni uvjeti su i tradicija odredili razvoj gospodarskih djelatnosti viških stanovnika. Zbog dostatnih površina obradivog i kvalitetnog zemljišta, naročito u poljima oko grada Visa, poljoprivreda je oduvijek bila glavna grana gospodarstva.
Vinogradarstvo je od antičkih vremena bilo najvažnija djelatnost Višana, pa tako još antički pisac Agatarhid govori "kako je vino iz Isse, otoka na Jadranskomu moru, u usporedbi s drugima bolje". S druge strane, bogata lovišta ribe u ovom dijelu srednjeg Jadrana, utjecala su na razvoj ribarstva. Danas, uz navedene djelatnosti glavnu ulogu igra uslužni sektor, a naročito turizam.
Grad Vis iznimno je bogat i kulturno-spomeničkom baštinom iz novijeg doba. U njemu se nalazi mnoštvo ljetnikovaca, utvrda i palača.
Ako krenete iz Kuta, koji se nalazi na jugoistočnom dijelu grada Visa, prema Luci, također na jugoistočnom dijelu uvale, proći čete kraj Jakinove palače, palače pjesnika Petra Hektorovića, Petrinovićeve palače, rodne kuće jednog od najvećih hrvatskih pisaca Ranka Marinkovića, Prdvarićeve palače i Gazarovićeve palače. Dalje slijede Gariboldijeva palača i čuvena Vila Kaliopa, te austrijska utvrda Batarija.
Na Luci vas pak očekuju Mardešićeva, Radošijeva, Vukašinović-Dojmijeva i palača Tramontana, te kula Perasti. Izvan grada nalaze se engleske utvrde Terjun, Fortica i Velington.
Od sakralne arhitekture i umjetnosti posebno se izdvajaju predromanička Crkva sv. Jurja (Sv. Juraj je zaštitnik grada Visa, slavi se 23. travnja) u istoimenoj uvali u neposrednoj blizini česke vile i Crkva sv. Marije u Podselju - duhovnom središtu otoka, kamo Višani hodočaste na blagdan Vele Gospe. Od ostalih sakralnih objekata treba vidjeti Crkvu sv. Ciprijana i Justine na Kutu, Crkvu Gospe od Spilica koja spaja Kut i Luku, te franjevački samostan na poluotoku Prirovu.
U gradu se gost može baviti razlicitim sportskim aktivnostima. Posebno je značajan sportsko-rekreacijski centar s četiri teniska terena, košarkaskim i malonogometnim igralištem. Djeluje i jedriličarski, kriket i paragliding klub. Izvan grada moguće je roniti u pratnji ronilaca u dva ronilačka centra, planinariti ili voziti bicikl.
Nikako ne bi trebalo propustiti ni jedan od desetak restorana u gradu ili neku od konoba koje se nalaze u sklopu seoskih domaćinstava u okolici grada. Svakako treba kušati lokalne specijalitete višku pogaču, hlib ili srdele s ražnja.
Tijekom godine odvija se čitav niz zanimljivih manifestacija od kojih se posebno izdvajaju doček Nove godine na otvorenom, maškare tijekom poklada, Međunarodni festival amaterskih kazališta u svibnju, Viško kulturno ljeto s koncertima i kazališnim predstavama tijekom Ijetnih mjeseci i jedriličarska regata u listopadu.
Tijekom posljednjih stotinu godinu emigrirao je značajan dio stanovništva u potrazi za boljim životnim uvjetima. Tako danas u gradu Visu živi samo oko 2000 ljudi, a na čitavom otoku tek oko 3500 stanovnika.
Sam grad Vis, antičku Issu, osnovao je sirakuški tiranin Dionizije Stariji oko 397. godine pr. Kr. kao uporište grčkom naseljavanju Jadrana. Dionizijevo naselje nalazilo se na dijelu grada koji se danas naziva Gradina te na poluotoku Prirovu.
Uz nju tu se ističu i druge vrijedne antičke umjetnine kao što su glave muškaraca i žena, keramičke vaze raznih oblika, posuđe; posebice jedinstvena zbirka amfora izvađenih iz mora u neposrednoj blizini grada. Poseban arheološki značaj imaju helenističke nadgrobne stele nađene na gradskom predjelu Mrtvilu, uz zapadnu stranu današnjih sportskih terena.
Vinogradarstvo je od antičkih vremena bilo najvažnija djelatnost Višana, pa tako još antički pisac Agatarhid govori "kako je vino iz Isse, otoka na Jadranskomu moru, u usporedbi s drugima bolje".
Ako krenete iz Kuta, koji se nalazi na jugoistočnom dijelu grada Visa, prema Luci, također na jugoistočnom dijelu uvale, proći čete kraj Jakinove palače, palače pjesnika Petra Hektorovića, Petrinovićeve palače, rodne kuće jednog od najvećih hrvatskih pisaca Ranka Marinkovića, Prdvarićeve palače i Gazarovićeve palače. Dalje slijede Gariboldijeva palača i čuvena Vila Kaliopa, te austrijska utvrda Batarija.
Od sakralne arhitekture i umjetnosti posebno se izdvajaju predromanička Crkva sv. Jurja (Sv. Juraj je zaštitnik grada Visa, slavi se 23. travnja) u istoimenoj uvali u neposrednoj blizini česke vile i Crkva sv. Marije u Podselju - duhovnom središtu otoka, kamo Višani hodočaste na blagdan Vele Gospe. Od ostalih sakralnih objekata treba vidjeti Crkvu sv. Ciprijana i Justine na Kutu, Crkvu Gospe od Spilica koja spaja Kut i Luku, te franjevački samostan na poluotoku Prirovu.
